Coach je osoba koji je dobar u onome što ti nisi, a želiš biti.
Rečenica “Niko ne želi supermena dok ne otkrije kriptonit” najbolje oslikava stanje u coaching biznisu. Ima onih koji znaju šta je coaching, žele i hoće coach-a. Ali, ima i onih koji nemaju pojma šta je to, ne žele, kritikuju i osporavaju.
U coaching postoje dvije ljestvice jedna postavljena nisko. Činjenica da svako može postati coach, a druga je postavljena previsoko. Jako malo je uspješnih coacheva.
Coach se bavi onim što želite postići i postati. Nema dijagnosticiranja ni liječenja. Sva snaga je u nama samo je prvo treba osvjestiti pa onda raditi na razvijanju tog “mišića”. Indentifikujemo problem i nalazimo način kako da se riješi.
Međunarodna koučing federacija definira life coaching kao partnerstvo s klijentima u kreativnom procesu koji izaziva razmišljanje i inspirira ljude da maksimiziraju svoj lični i profesionalni potencijal.
Kakva je razlika između coachinga i psihoterapeuta?
Jednostavno rečeno, terapiju sprovode licencirani stručnjaci za mentalno zdravlje za liječenje stanja poput kliničke depresije, dok se coaching bavi nekliničkim pitanjima kao što su lični rast, financijsko blagostanje i profesionalni razvoj.
Dok se terapija prvenstveno fokusira na prošlost, coaching je općenito više orijentiran na sadašnjost i budućnost. To je proces osmišljen da služi ljudima koji već dobro funkcionišu poboljšanjem, a ne vraćanjem te funkcije.
Volim da kažem da je psihoterapija coachingu ono što je doktor ličnom treneru:
Doktor pomaže bolesnim ljudima da ozdrave, a onda će lični trener raditi sa tom zdravom osobom kako bi postigli maksimalnu kondiciju.
Ako klijent ima neriješene emocionalne probleme, neizlječenu traumu ili ima poteškoća s svakodnevnim funkcioniranjem, to su znakovi da ga treba uputiti stručnjaku za mentalno zdravlje.
U svakoj fazi svog ličnog ili profesionalnog razvoja pronađem mentora sa kojim radim na poboljšanju performansi u željenoj oblasti. U zavisnosti koji segment života mi je trenutno u fokusu i u kojem želim da poboljšam ili unaprijedim neke stvari.
Najbitnija stvar u coaching-u je otkriti sebi sebe i razviti vezu sa sobom do tačke da si ponovno počnemo vjerovati. Coaching je savjetodavna disciplina namjenjena pojedincima, i izvorno je potekla iz vrhunskog sporta odakle je prenesena na druge životne oblasti. Za razliku od psihoterapije, u coaching se radi sa psihički zdravim osobama na tome da dosegnu određene ciljeve, više uspjeha ili kvaliteta života. Kako kaže Carol Kauffman klinički psiholog PhD, sa fakulteta na Harvardu gdje je osnivač i Instituta za Coaching : “U psihoterapiji pratimo put naših suza. U coaching pratimo put naših snova.”
Coaching pomaže zatvotiti jaz između namjere da nešto želimo uraditi i stvarnog činjenja.
Kako?
Fokusira na samoistraživanje, samospoznaju, profesionalni razvoj, poboljšanje performansi i bolje samoupravljanje. Uspješno postavljanje granica.
Dovodi klijente do najviših nivoa performansi i zadovoljstva životom.
Fokusira se na sadašnjost i budućnost.
Pomaže klijentima da dizajniraju život po svojoj mjeri.
Usmjeren na ciljeve, usmjeren na rješenja, te na rezultate i djelovanje.
Vjerujem da bi coaching trebalo biti i radost i izazov. Ali, prije svega, radi se o povjerenju.
Moj stil se vrti oko razvijanja odnosa povjerenja i saradnje kako bismo mogli donijeti odluke koje nas vode rezultatima koje želimo ostvariti. Obično to znači sagledati ko ste, šta osjećate, kako mislite i kako se to podudara ili ne podudara sa onim što trebate učiniti.
Zajedno podižemo ljestvicu o vašem učinku i o tome šta zaista znači biti u svom najboljem izdanju. Mi ne kontrolišemo svoju sudbinu, već kontrolišemo svoje verovatnoće. Coaching pomaže da uhvatite bezbroj mogućnosti koje prolaze svaki dan. Ako propustite jedan, pronađite sljedeći.
2 Responses