Zašto nemam više vremena?
Nemam vremena. Preplavljena sam i ne znam odakle da počnem. Ne mogu se fokusirati. Trebam više vremena. Toliko toga moram uraditi. Mogu se samo klonirati.
Sve su ovo naše misli koje su se vremenom postale naša uvjerenja i naše istine koje smo prihvatili. Nismo ni svjesni da su ta uvjerenja duboko ugravirana u našu podsvijest i dok ih nismo svjesni operirati ćemo iz perspektive žrtve i nećemo raditi ništa po pitanju toga. Operiramo kao žrtve vremena.
Šta ako promjenimo ugao gledanja i gledamo na vrijeme kao na nešto što sami stvaramo, da ga ima u obilju? Kroz različite coaching tehnike radimo skupa kako riješiti ovaj problem.
Stari Grci su vjerovali da postoje dvije različite vrste vremena: Chronos vrijeme i Kairos vrijeme.
Chronos vrijeme
Hronos vrijeme je linearno vrijeme koje se može mjeriti u sekundama, minutama, satima i godinama, na osnovu vremena koje se kreće iz prošlosti u sadašnjost u budućnost. Chronos vrijeme je vrijeme satova, kalendara i rasporeda. Vrijeme je koje je vezano, mjereno i predviđeno jer je logično i postavljeno. Zapadni svijet prvenstveno radi na Chronos vremenu. Ja vidim Chronos vrijeme kao vrijeme povezano s racionalnim umom.
Kairos vrijeme
Kairos vrijeme je duhovno vrijeme, vrijeme duše, vrijeme stvaralaštva, sveto vrijeme. To je mjesto gdje se događa svo iscjeljenje, gdje se događa sva kreativnost i gdje se nalazi naše intuitivno vodstvo. To je vrijeme slučajnosti i pravi trenutak. Kairos vrijeme se ne može mjeriti. Kvalitativno je. Ne postoji u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Da li ste ikada radili nešto i toliko se unijeli u posao da je vrijeme prestalo da postoji za vas? Kada ste bili u stanju toka ili tzv. flow stanje kako ga je nazvao poznati psiholog Mihaly Csikszentmihalyi. Kada vrijeme nije postojalo. Toliko ste uživali da i nakon nekoliko sati rada niste bili umorni. Kao da ste bili u nekom mitskom prostoru svoje duše.
Koliko vremena provodiš u ovom drugom vremenu ? Da li želiš da osjećaš da radiš nešto divno, sa svrhom i dok se okreneš iako si radila satima osjećaš se dobro. Imaš osjećaj da imaš još energije, snage iako si radila satima?
Zašto onda nemam vremena? Kako to promjeniti?
Dovoljno puta ponovljene misli postanu naša uvjerenja. Nemamo vremena zato što smo to prihvatili kao uvjerenje. Kada se to desi naš mozak je takav da neprestano traži validaciju te tvrdnje. Nemam vremena. I pronalazi je. Iznova i iznova. Uvjerenje postaje naša istina i naša realnost.
Ujutro se ne možeš organizovati zbog djece. Zatim, svratiš do pekare da “ubaciš nešto”. Dolaziš na posao i tu te čeka haos. Kolegica koja te ne voli. Posao koji nisi završila dan ranije. Čini ti se da ništa ne možeš stići. Posegneš za četvrtom kafom da ti vrati energiju. Sa posla žuriš da napraviš ručak i pomogneš oko zadaće. Nakon svega sjedneš na trosjed upališ TV i onda misli i dalje lete. “Moram poslati odmah mail ujutro.” ” Trebala sam to danas odmah odraditi.”
Osjećaš se preplavljeno? Umorno i neorganizovano? Ne možeš se fokusirati? Nemaš energije.
Zamisli drugačiju scenu.
Ustaješ i polako započinješ dan bez žurbe. Dan prije si “odradila” malu pripremu. Jutro si ostavila za sebe. Doručak si spremila noć prije. Dolaziš na posao ali nisi više u reaktivnom i preplavljenom stanju. Kolegica koja te živcira sa njom ne ulaziš u konflikt i ne crpiš svoju energiju. Projekat na kojem radiš već ranije si odardila pripreme. Na putu kući ne pališ radio jer, ne želiš da ti energija odlazi na vjesti koje te čine anksioznom i depresivnom. Upališ neku muziku ili slušaš podcaste koji te motivišu. Kod kuće svi ste se dogovorili da svako preuzme dio obaveza. Zato provodite kvalitetnije vrijeme skupa. Kada gledaš TV ne želiš vrtiti stvari iz prošlosti ili budućnosti. Šta si trebala uraditi juče ili šta ćeš uraditi sutra?
Zašto ?
Zato što si naučila kako da raspolažeš svojim vremenom i kako da se bolje organizuješ. Naučila si da živiš svjesnije i prisutnije. Šta su granice i delegiranje. Naučila si upravljati vremenom, a ne vrijeme tobom.
Da, možda živimo tamo gdje nije moguće povjerovati da drugi scenarij postoji. Većina to misli. Ali, varaš se postoji. To su uvjerenja koja živimo svakodnevno operirajući iz perspektive žrtve, oskudice i nemanja. Šta ako postoji nešto drugo? Šta ako postoji rješenje?
“Problem se ne može riješiti sa istim stanjem svijesti koje ga je i uzrokovalo.” Albert Einstein
U sklopu Wholistic Krug programa radimo na tome da postanemo svjesni gdje nam vrijeme leti. To je prvi korak ka promjeni. Kada osvjestimo radimo na tome kako početi mjenjati stvari. Kako da povratiš energiju i osvjestiš gdje ti ide energija. Neznanje kako upravljati vremenom i osjećaj preplavljenosti su znaci da rasipaš energiju. Nemaš vremena za sebe? To je siguran znak da moraš nešto napraviti po ovom pitanju. Kako to znam? Znam, jer sam prošla taj put i znam taj osjećaj.
